Kada zbrojim sva nedavna zbivanja kod nas, jednostavno se pitam hoćemo li ikada dostići stabilnost i napredak nekih zapadnijih zemalja. Nisam daleko od stvarnosti ako se pitam i hoće li se ikad stvoriti normalna investicijska klima, hoćemo li konačno smanjiti birokraciju i hoće li se onaj osjećaj pesimizma u narodu ikad popraviti? Uz sve to — može li stvarno ljubav prema domovini nadjačati probleme koje imamo?
Kako ljeto dolazi kraju i svi se vraćamo na poslove, prva tema o kojoj pričamo je godišnji odmor i putovanje za kojim ponovo žudimo gledajući prazno u onaj isti pogled iz ureda. Dio odmora ove godine proveo sam u Los Angelesu. Ovaj grad, s puno kraćim postojanjem od gradova na našim prostorima, stvarno me impresionirao. Uz konstantno blještavilo, nepregledne viletine, odličnu klimu i impresivan vozni park, najviše me oduševila sama energija grada, ljudi i stalna potreba za napredovanjem.
Najstarija kuća u Los Angelesu koja i dalje postoji, Avila Adobe, sagrađena je 1818. godine. Osim što u njezinoj blizini možete pojesti odlične nachose i popiti konkretnu margaritu nema većeg fokusa na taj povijesni dio, sve je ovdje usmjereno u budućnost. Upravo je to prva stvar koja se drastično razlikuje od ove naše domaće priče. Dok je kod nas glavna tema čiji je djed bio pripadnik kojeg pokreta, tu svi pričaju o idejama i tvrtkama koje će promijeniti budućnost. Ponovo, budućnost. Ključna riječ napretka koju prečesto zaboravljamo na ovim prostorima. Ne kažem da trebamo zaboraviti prošlost, trebamo je vrednovati, ali koliko te priče ostavljaju teret na svakodnevnom životu shvatite tek kad se maknete u neku, recimo to tako, drugačiju sredinu.
Zar nije lakše pričati kako su oni nepismeni i debeli, dok je Hrvatska sedma u Europi po broju pretile djece, a samo 47 posto građana je pročitalo barem jednu knjigu u posljednjih godinu dana? Ali sve bi to na kraju dana bilo nebitno, kada bi se samo fokusirali na budućnost. Još jednom, budućnost.
Iako je Silicijska dolina i dalje vodeće globalno mjesto inovacija i razvoja startup kompanija, sve više pažnje uz New York privlači upravo Los Angeles. Faktori koji na to utječu su kvaliteta radne snage, resursi fondova za ulaganja, tržište i naposlijetku vrijednost koju donose same kompanije osnivačima.
Uspjeh je tu konstantna pokretačka sila, makar to značilo raditi stalni posao i istovremeno volontirati negdje za skupljanje iskustva i kontakata, sam cilj je bitniji od energije koju je potrebno uložiti.
Većina ljudi s kojima sam pričao je jako poduzetnički nastrojena. Bilo da je netko konobar ili direktor u korporaciji, svatko pokreće neku svoju poslovnu priču. Dok pričaš s tim ljudima vidiš da imaju ogromnu strast prema promjeni iako ona vjerojatno neće nastupiti jednostavno. Jean Harlow, zvijezda zlatnog doba Hollywooda, je izjavila kako je krenula sa snimanjem filmova jer je morala raditi ili umrijeti od gladi. Uspjeh je tu konstantna pokretačka sila, makar to značilo raditi stalni posao i istovremeno volontirati negdje za skupljanje iskustva i kontakata, sam cilj je bitniji od energije koju je potrebno uložiti. Kod nas nažalost i plaćenu praksu često gledaju kao potplaćen vrhunski posao, koji to na ovoj razini, budimo iskreni, jednostavno nije.
Razina uređenosti javnih prostora je stvarno impresivna i naravno postoji ogroman broj ljudi koji ih koristi-Okrug Los Angelesa ima gotovo 10 milijuna stanovnika. Od pješčanih odbojkaških terena Manhattan Beacha do šetnica Griffith Parka, sve je uređeno sa smislom. Sada naravno očekujem komentar kako se njihov ocean ne može mjeriti s našim morem. Istim onim morem koje uzimamo zdravo za gotovo i u većini slučajeva ne pridajemo nikakvu pažnju uređenosti i sadržaju samih plaža, svaka čast izuzecima.
Smisao za posao možda je najvidljiviji u Universal Studiosu, zabavnom parku baziranom na filmskim uspješnicama. Tu je sve moguće, od kušanja butterbeera i 3D doživljaja leta u svijetu Harry Pottera do vožnje pravim filmskim setovima na kojim možete vidjeti i samog Spielberga. Svaki veći film ima svoj dio parka uz bezbroj originalnih suvenira koje možete kupiti samo tamo. Ovisno o popularnosti dijelovi parka se mijenjaju i dodaju se novi, a online zajednica vjerno prati sve potencijalne prijave patenata kako bi zaključili što bi ih novo tamo moglo čekati (i na što bi naravno mogli potrošiti svoje teško zarađene dolare). Ovi zabavni parkovi globalno su donijeli prihod od čak 3.3 milijarde dolara prošle godine, što je porast od 27% u odnosu na godinu prije toga.
Uz to mislim da nema niti jednog drugog mjesta gdje je najobičniji oglasni natpis agencije za nekretnine (originalno Hollywoodland u 1923., danas Hollywood) doveden do svjetske prepoznatljivosti i kultnog simbola zbog kojeg turisti prolaze uske strme uličice u brdima kako bi se mogli fotografirati što bliže. Radi se o tolikom broju turista da je skupina stanovnika uspjela postići da Google promijeni dostupne upute do samog znaka kako bi im što manje smetali u svakodnevnom životu.
Sve skupa Los Angeles stvarno može ponuditi jako puno i siguran sam da će ponovo biti destinacija za neki od mojih budućih odmora. Nažalost, najgori je onaj pomalo gorki osjećaj po povratku doma, nemojte me krivo shvatiti, ali na putovanjima još jasnije vidim kako imamo ogroman potencijal koji ne iskorištavamo.
U marketinškoj struci postoji izreka da poruku netko treba čuti barem sedam puta prije neke akcije. Ako ćete iz cijele ove priče zapamtiti jednu riječ neka to bude upravo budućnost. Nešto pozitivno što slijedi ako u sadašnjosti konačno krenemo s pravim koracima. Ljubav prema domovini nikako ne može nadjačati sve probleme koje imamo. Kao u svakoj kompliciranoj vezi, ljubav je polazište da bi uopće mogli popraviti sve ono s čim nismo zadovoljni, a mislim da smo stvarno spremni na to!
Los Angeles: budućnost bez tereta prošlosti
