Krenuo sam na ovo poduzetničko content putovanje s jednim ciljem – da postignem ravnotežu između poslovnog i privatnog života, testiram na sebi poboljšanja u vidu produktivnosti i zdravlja, pokažem da se i kod nas može puno stvari napraviti te jednostavno postanem sretan.

Digitalno nomadstvo je obilježilo cijeli moj put otkako sam taj stil života počeo živjeti i dokumentirati među prvima u Hrvatskoj još 2016. godine. Ovo je čak dovelo do toga da su me citirali u Hrvatskom saboru dok je vlada raspravljala o zakonu o vizama za digitalne nomade.

Poslovno se fokusiram na konzalting za digitalne komunikacije i brendiranje, predavanja te interaktivne radionice, a privatno me zanimaju putovanja, zdrav život, održivost, tehnologija, osobni rast i motivacija. Zajednica koju imam mi govori da ih sadržaj koji stvaram nadahnjuje i tjera ih da shvate da je puno toga što su mislili da je nemoguće – moguće i da često nije uopće toliko komplicirano koliko su mislili da je. Ukoliko samo jednu osobu nešto naučim, motiviram ili inspiriram na akciju – sretan sam s promjenom koju sam potaknuo.

Kako bih vam malo detaljnije prenio svoj tok misli prenosim gostovanje iz nekih TV emisija:

Pročitajte i dio jednog od dražih mi intervjua koji je radio Darko Jerković, urednik Magazina Glasa Slavonije:

– Kad bi trebali nekome objasniti pojmove digitalno nomadstvo i 
digitalni nomadi, na što bi se zaključak svodio? Postoji li zapravo neka općeprihvaćena definicija tih pojmova usko povezanih s 21. stoljećem i globalnom digitalizacijom svega i svačega pa i života i poslovanja?

Dvije su osnovne komponente digitalnog nomadstva – sloboda kretanja i omogućavanje tog životnog stila digitalnim putem. Definicija na Wikipediji glasi: „poduzetnik ili zaposlenik koji gotovo isključivo rabi digitalne tehnologije za obavljanje svog posla. Istodobno je neovisan i vodi život na više mjesta.“

– Od teorije do prakse, kako je tekao razvoj digitalnog nomadstva u 
svijetu, a kako kod nas?

Ideju digitalnog nomadstva je u počecima najviše raširio Tim Ferris svojom knjigom iz 2007. godine „Četverosatni radni tjedan“ s pozivom na naslovnici „Izbjegni radno vrijeme od 9-17h, živi gdje želiš i postani bogat“. Ono što je Ferris napravio je redefinicija bogatstva i vrijednosti slobodnog vremena te upravljanja njime. Realno činjenica da netko više zarađuje ne znači da je nužno bogatiji ako taj novac nema slobodu koristiti kako želi. U tim počecima globalizacija i masovna dostupnost digitalnih usluga i platformi, koje omogućavaju ovakvo poslovanje, još nisu bili na današnjoj razini. Ljudi koji su mogli živjeti ovakav stil života nije bilo previše. Mainstream prihvaćanje ovog pojma i prakticiranje većeg broja ljudi započelo je oko 2014. godine kada su se krenuli otvarati coworking prostori, pojavile web zajednice poput Nomad Lista i započele razne konferencije i eventi na ovu temu. 

Prema Eurostatu iz 2014. godine u Hrvatskoj je tada više od 200.000 profesionalaca radilo samostalno i lokacijski neovisno. Jesu li svi bili digitalni nomadi? Vjerujem da nisu i to nas dovodi do iduće činjenice – rad od doma nije digitalno nomadstvo. Mnogo tvrtki omogućava svojim zaposlenicima djelomičan rad od doma zbog trenutne situacije, ali oni i dalje moraju biti dostupni u istom gradu. Ovaj nomadski dio ne mora nužno značiti odlazak na tropska otočja, ja najviše živim između Zagreba, Rijeke i Zadra u kojem se trenutno nalazim, ali imam mogućnost otići gdje god želim. 

Kada sam ja odlučio postati digitalni nomad iskreno trebalo mi je dobrih 2 godine promišljanja kako to napraviti jer kod nas nisam vidio niti jedan takav primjer. Jedina svjetla točka je bio portal Netokracija koji je prvi pisao o ovom pojmu na praktičan način i tako sam se 2016. godine odlučio ne samo otisnuti u svoje vode nego i aktivno pisati o tome, snimati YouTube videa i pričati kako bi što više ljudi moglo naučiti nešto iz mog iskustva.

Danas se o digitalnom nomadstvu stalno priča, imamo puno mogućnosti za suradnje i ovaj način života nije ništa strano, no i dalje jako puno ljudi nije sigurno u to može li im ovaj korak biti uspješan i dugoročno održiv.

Što se RH tiče, premijer Plenković nedavno je kazao kako Hrvatska postaje jedna od prvih zemalja na svijetu koja regulira boravak digitalnih nomada! Vaš komentar?

Ovo je odlično i stvarno treba čestitati kolegi Janu de Jongu koji je cijelu inicijativu započeo otvorenim pismom premijeru i Vladi koja je jako brzo reagirala. Uvođenje vize za digitalne nomade znači da će nam moći dolaziti državljani trećih zemalja, koji su do sada mogli boraviti maksimalno tri mjeseca kod nas, raditi sa stranim tvrtkama, a svoju zaradu trošiti lokalno. 

Taj novi Zakon o strancima definira ovu kategoriju kao “državljanina treće zemlje koji je zaposlen ili obavlja poslove putem komunikacijske tehnologije za tvrtku koja nije registrirana u Hrvatskoj te ne obavlja poslove ili pruža usluge poslodavcima na području RH.” Dakle, digitalni nomadi neće utjecati na naše tržište rada, osim što će svojim iskustvom i multikulturalnošću sigurno pozitivno doprinijeti cijelom društvu.

– Gledajući s pragmatične strane – koja se područja ljudskih aktivnosti najpogodnija za digitalno nomadstvo? Drugim riječima, ako netko želi 
postati digitalni nomad, čime se sve možete baviti, a pritom nešto i zaraditi?

Većinom se radi o uslugama pošto ih je najlakše isporučivati online, ali ima i super primjera proizvoda koji se recimo proizvoda koji se dropshippingom lokacijski neovisno proizvode i prodaju uz online dodanu vrijednost i sve nužne popratne aktivnosti.

Za početak analizirajte koliko je nužna fizička prisutnost za ono što radite. Za koje djelove svog posla trebate biti na lokaciji, možete li za te djelove naći nekog tko će vam s lokacije napraviti taj dio posla?

Digitalni nomadi često rade jedan dio poslovnog procesa u kojem se specijaliziraju. Primjerice ja se bavim izradama digitalnih komunikacijskih strategija, savjetovanjem za moderno poslovanje i brendiranje te izradom kvalitetnog contenta na svom blogu, Instagramu, YouTube kanalu, LinkedInu i Facebooku. Ako klijentu neki dio procesa nedostaje – mogu ih savjetovati koga uzeti ili usmjeravati tu osobu kada krene raditi na projektu.

Kako bi došli do ideje o tome što možete raditi kao digitalni nomadi prvo bih vam predložio da uzmete jedan papir i popišete sljedeće stvari: s čim se volite baviti, što super radite, što vam može biti plaćeno i što svijet treba. 

Ovo ćete napraviti u 4 kruga koja će se preklapati i tako ćete doći do vaše ideje za idealan biznis. Koncept se naziva Ikigai i meni je jako pomogao u osmišljavanju poslovne priče. Besplatan PDF template možete preuzeti na mom blogu te ga možete isprintati i tako ispuniti. Možete i digitalno, ali bez obzira što je sve digitalno ključan dio ovog životnog stila za vježbe koje zahtjevaju fokus bih vam ipak preporučio da ih radite bez računala.

Jako puno poslova se danas može obavljati na daljinu, a ja bi ih podijelio u četiri kategorije: konzultant, edukator, kreator i asistent.

Konzultant je profesionalni savjetnik koji prodaje svoje intelektualne usluge i ne izvršava taj posao kod klijenta. Naravno bitno je da snažno stoji iza svojeg rada jer se u suprotnom  loša reputacija jako brzo proširi. Posao konzultanta je najčešće riješiti problem zbog kojeg je angažiran, a zatim će prijeći na idućeg klijenta.

Edukator se bavi podučavanjem svojih klijenata. Razlika u odnosu na konzultanta je ta što on ne mora nužno ulaziti u detalje slučaja svojih klijenata. Drži se svoje teme, a njegova zadaća je i inspiracija te motivacija na stalno učenje. Kao što već možete vidjeti ove uloge se mogu ispreplitati te ih možete imati više – što u poslovnom smislu nije loša ideja, jer ako se nađete u situaciji gdje jedna uloga više nije toliko popularna i nemate posla, samo se fokusirate na drugu kategoriju svojih usluga.

Kreator je profesionalac koji kako to i naziv kaže kreira za svoje klijente. Tu imamo jako puno kreativnih poslova.

Asistent klijentu pomaže u izvršavanju određenih poslova, često operativnih. Bez obzira na to ovo su jako bitne zadaće koje zahtjevaju visoku razinu profesionalnosti i koje mogu iznimno pomoći klijentu u njegovim projektima.

Konkretne popise poslova s idejama možete također naći na tomislavpancirov.com.

– S prethodnim pitanjem u vezi – digitalno nomadstvo i turizam, mnogi upravo u tom području ističu velike mogućnosti?

Odlično je što se digitalni nomadi uklapaju u zajednicu kada dođu na neku lokaciju. Ostaju duži period od klasičnih turista, pošto nisu na odmoru već rade nisu zahtjevni i svakako trebaju neku bazu u zemlji za kraće izlete koje će raditi.

– Vi ste inače poznati kao jedan od prvih i danas vodećih digitalnih nomada u Hrvatskoj. Kada ste krenuli u te, tada još pretpostavljam neistražene “vode”, kad ste pokretali svoje poslovanje, čime ste se 
vodili, kakva su iskustva?

Kako bih se vratio u to doba pročitao sam svoj prvi članak na ovu temu i vidio da sam kao razlog za početak ovog životnog stila naveo: slobodu, fleksibilnost i zaradu, upravo tim redoslijedom. Kada kažem sloboda mislio sam u svakom smislu te riječi, bilo da pričamo o odabiru projekata, radnog vremena ili načina rada. Sada mi je iskreno nezamislivo da nemam tu slobodu. O fleksibilnosti smo već sve rekli, a za zaradu sam se tada vodio globalnim istraživanjem koje je pokazalo kako u prosjeku ljudi koji rade samostalno zarađuju više od zaposlenika u stalnom radnom odnosu.

Sve skupa svaki korak je bio novo iskustvo iz kojeg sam učio, uvijek radio da budem stepenicu iznad i jednostavno slušao svoju intuiciju.

Imao sam viziju ovakvog života i rada koja se ostvarila i došli smo do toga da više biti digitalni nomad nikom nije čudno, a ono što se ja sada pitam je koji je idući korak i što će biti iduće poboljšanje u životnom stilu. Poput prije spomenutog Tima Ferrisa nikad ne želim stati s poboljšanjima i testiranjima mogućih unaprijeđenja životnog stila.

– Kad se sve zbroji i oduzme, digitalno nomadstvo – kakav bi bio jedan opći zaključak? Koliko je digitalno nomadstvo trend, hype, moda, a koliko dugoročni izbor interesa, zanimanja, poslovanja, napose životni 
stav, da se tako izrazim, u kontekstu suvremenog svijeta globalno umreženih komunikacija?

Onaj kome je ovo samo trend neće se usuditi krenuti tim putem niti uložiti svu potrebnu energiju i rad. Ovaj stil života nije jednostavan makar je predivan, kao ni bilo koji drugi poduzetnički. Vjerujem da će sve više tvrtki, koje možda ne budu mogle pronaći stručne zaposlenike koji će dolaziti u urede, uzimati lokacijski neovisne zaposlenike. Zbog pandemije su ljudi osjetili slobodu rada od doma i to je bio nulti korak. Kada se sve smirilo i neke tvrtke su tražile povratak u urede pitanje je tko je bio spremni na taj, po meni, veliki gubitak onog što nam je najvrijednije – slobode. Na kraju dana sve pa tako i način na koji većina radi ovisi o nama, jer mi smo sami društvo koje tako često kritiziramo kao da nije naša odgovornost.