Znaš da je godišnji odmor bio uspješan kada nakon njega želiš započeti novu godinu. Oduvijek gledam na rujan kao početak nove sezone. Od malih nogu to kreće s kupnjom školske torbe, novim knjigama i rasporedom koji upisuješ u posebno dizajniranu tablicu kao da svim predmetima (pa i onim omraženim) daješ ponovnu šansu za uspjeh. Kasnije, na fakultetu se granica između sezona lagano briše jer sada već možeš prebacivati neke predmete u iduću akademsku godinu, a imaš i jesenski ispitni rok. Dok dođemo u radni svijet, naš godišnji odmor se smanjio na (ako smo sretni) dva tjedna u komadu u kojima nam je trebalo dobrih 10 dana da se uopće opustimo i onda nas obuzima onaj loš osjećaj povratka u svakodnevicu. Nažalost poslovna komunikacija kod puno ljudi nikada ne prestaje bilo putem e-maila ili duštvenih mreža jer tko ne obožava reakciju na Instagram story s plaže s upakiranim upitom o onom mailu za koji baš tebi treba samo pet minuta.
Prije ovog godišnjeg, koji je trajao nešto više od mjesec dana, upao sam u rutinu posla i života van balansa kakvom stremim. Sve je naočigled bilo super, ali u sebi se nisam osjećao najbolje. Nije bilo jedne stvari koju bih mogao okriviti za to, jednostavno nisam bio skroz – ja.
Intuitivno sam odlučio poraditi na tome i evo što sam kroz godišnji odmor uveo što me potpuno resetiralo i dovelo do toga da sam jedva čekao krenuti s radom (inače ovaj tekst pišem samo par sati nakon povratka s otoka).
- MEDITACIJA
Toliko sam puta pisao o meditaciji, testirao je, duže i kraće meditirao, ali pošto sam opet došao u fazu da ne meditiram redovito to je bila prva stvar koju sam promijenio. Svako jutro, čim bih se probudio, pokrenuo bih 15-minutnu meditaciju prije bilo kakvog kontakta s vanjskim svijetom (ovo naravno uključuje i društvene mreže, ali malo kasnije o tome).
Meditacija je poput vožnje biciklom, bar pretpostavljam pošto ne znam voziti bicikl, kada kreneš nakon duge pauze kao da nikada nisi prestao voziti tom livadom uz cvrkut ptica. Ok, spreman sam na komentare kako je livadom nemoguće voziti bicikl bez padova, blatnjavih mrlja i zaštitara iz parka prirode koji te lovi s kaznom, ali shvaćate što želim reći.
Mislim da nema prakse koja je jednostavnija i učinkovitija, a potpuno besplatna. Ako tek krećete s meditacijom pokušajte s 5-minutnom meditacijom, kada sam prvi put meditirao i tih 5 minuta mi se činilo predugo, ali opustite se, meditacija je suprotno od postizanja nečega, to je dostizanje divnog ničega koje nam je u današnjem vremenu i kronično potrebno.
Isto tako sam bio blag prema sebi, unatoč tome što sam odlučio svako jutro meditirati nekoliko puta se dogodilo da nisam stigao jer sam rano ujutro morao ići negdje tako da sam tu meditaciju napravio primjerice u trajektu, a možete zamisliti koliki tamo vlada kaos. Slušalice s aktivnom blokadom vanjske buke i pravi mindset rade čuda.
Nađite meditaciju koja vam odgovara, bilo da je vođena ili ne, mora vam biti ugodna, nemojte forsirati ako vas recimo iritira glas u vođenoj meditaciji ili cvrkut ptica koji ne možete smisliti (možda se nakon redovitog meditiranja upišete u ornitološki savez i odlučite da zbog toga ostavljate svoj stalni posao, ali ajmo malim koracima naprijed). Što god vam trebalo, sve je ok, ovo je vrijeme za vas i skroz je u redu da vam nešto ne ide, ali ipak budite ustrajni u tome da barem 5 minuta posvetite samo sebi. Vjerujte mi zaljubit ćete se u osjećaj koji imate nakon meditacije.
- DRUŠTVENE MREŽE
Cijelu svoju karijeru radim na društvenim mrežama i s vremenom se granica između toga što je posao, a što besmisleno skrolanje potpuno izgubila. Nekad sam čak znao primjetiti negativne efekte korištenja društvenih mreža do te granice da bih se fizički počeo loše osjećati. O ovoj ovisnosti sam već pisao, ali nemojmo zaboraviti koliko pozitivnih stvari imamo od društvenih mreža. Na nama je da ih koristimo za svoju, a i društvenu, dobrobit. Prva stvar koju sam promijenio je grozna navika konzumiranja social feedova odmah ujutro. Kako bih si to otežao počeo sam gasiti mobitel navečer kako ne bih naučeno pokrenuo Instagram.
Ovo je bilo ljeto kada sam najmanje putovao, a najbolje se odmorio. Moj Instagram feed nije bio pun fascinantnih top destinacija i predivnih hotela, a nisam imao osjećaj da nešto propuštam. Nemojte me krivo shvatiti, obožavam putovanja i popularne destinacije, ali ovo nije bilo ljeto kada mi je to bilo potrebno. Jesam li zbog toga imao FOMO? Niti malo. Imao sam JOMO odnosno Joy Of Missing Out. Trebala mi je pauza, prepoznao sam to i ravnao se po svom ritmu. Ok idemo dalje.
Postao sam na Instagram samo kada sam htio zabilježiti neki trenutak koji mi je bio super, a neke zadržao samo za sebe i svoje društvo i znate što – taj osjećaj da u svijetu gdje smo navikli svaki tren dijeliti imaš nešto za sebe je možda najveći luksuz koji sam mogao poželjeti. Bilo je trenutaka kada sam na terasi, dok je cijela ekipa chillala uz izljeve lajkova, čitao knjigu i skroz uživao u tom fokusu pozornosti. Inače knjiga je bila «Ti si opasna faca» Jen Sincero i stvarno sve preporuke za nju.
Davno sam prestao pratiti sadržaj koji mi izaziva bilo kakve negativne emocije. Ovo nije terapija da se suočavamo s negativnim emocijama, to radimo kod terapeuta, unfollow i prestanak prikazivanja u feedu su blaženi. Ako vas netko zbog toga kontaktira pojasnite da nije ništa osobno i da pazite na svoje mentalno zdravlje, a iz nekog razloga vas njihov sadržaj trigerira što ponovno – ima isključivo veze s vama. Neki će se na to naljutiti, neki će shvatiti, a neki će možda i sami pročistiti svoje liste. Stvarno moramo biti beskompromisni po pitanju onog što svakodnevno konzumiramo u mentalnom smislu.
Ovo naravno uključuje i klasične medije. U jednom trenutku mi je prijatelj komentirao kako izgleda da se stanje oko Kine i Tajvana pogoršava. Ja nisam imao pojma o čemu priča i iskreno, samo sam prešao preko te informacije. Osobno ne mogu ništa učiniti po tom pitanju, a to da se loše osjećam, budem u strahu i pratim sve globalne izvore neće baš nikome pomoći. Ako mi je u čemu pomogla situacija s koronom to je da shvatim kako su takve informacije u stalnom kontaktu opasne i da nam od njih treba poduža samoizolacija.
- PRIRODA I BORAVAK VANI
Gledao sam u podcastu doktora Andrewa Hubermana sa Stanforda koliko je bitno izlaganje suncu odmah ujutro. Dakle kako kaže doslovno upijanje jutarnje sunčeve svjetlosti od 2 do 30 minuta ključno je za mentalno i fizičko zdravlje.
Izlaganje vaših očiju sunčevoj svjetlosti ujutro je od vitalne važnosti za mentalno i fizičko zdravlje. To je možda najvažnija stvar koju svatko od nas može i treba učiniti kako bismo pospješili metaboličku dobrobit, pospješili pozitivnu funkciju hormonskog sustava, usmjerili svoje mentalno zdravlje u pravom smjeru.
Dalje pojašnjava zašto je ovo toliko važno…
“Jednostavno ponašanje za koje vjerujem da bi svi trebali usvojiti je promatranje, idealno sunčeve svjetlosti, 2-10 minuta svako jutro nakon buđenja. Dakle, kad se ujutro probudite, stvarno želite da vaše oči dobiju jarko svjetlo jer ono čini dvije stvari. Prije svega, pokreće tempirano otpuštanje kortizola, zdrave razine kortizola, u vaš sustav, što djeluje kao signal za buđenje i pospješuje budnost i sposobnost fokusiranja tijekom dana. Također pokreće mjerač vremena za početak melatonina.”
Zanimljivo je da je također bitno i otvoriti prozore:
“Gledajući sunčevu svjetlost kroz prozor, to je 50, pet nula, puta manje učinkovito nego da je taj prozor otvoren — uglavnom zato što ti prozori filtriraju mnogo valnih duljina plavog svjetla koje je bitno za stimulaciju očiju i signal za buđenje.”
Ono što sam prvo radio je razgrnuo zastore i otvorio prozore kako bih odmah ujutro imao sunce kod buđenja i znate što se dogodilo – Tomislav koji ujutro ne može doći sebi se odjednom bez problema budio. To me podsjetilo na period kada sam davno u svojoj sobi u Zadru imao poziciju kreveta tako da me sunce ujutro budilo. Idući korak koji sam onda aktivno radio je izlazak van, bio sam na moru, ali isto mogu napraviti gdje god se nalazio i planiram to nastaviti raditi. Iako nije pohvalno nekad mi se znalo dogoditi da cijeli dan ne izađem vani jer je radni dan ili baš suprotno dan od odmora – a odjednom mi je postalo potpuno jasno zašto je onda proces buđenja trajao toliko dugo. Ako vam se ovo čini apstraktnim uzmite u obzir da se radi o američkom je neuroznanstveniku i izvanrednom profesoru na Odsjeku za neurobiologiju na Medicinskom fakultetu Sveučilišta Stanford koji je dao doprinos razvoju mozga, plastičnosti mozga te područjima neuralne regeneracije i popravka.
Priroda sama po sebi je nešto što smiruje i iako ne mogu cijelu godinu biti u moru (bar ne u trenutnoj fazi života, ali nikad ne znaš:) to ne znači da ne mogu prošetati po parku. Na planini me baš nećete naći jer, budimo realni, više sam urban tip, ali sve pa i ovo treba prilagoditi sebi.
Andrew Huberman važnost boravka u prirodi opisuje promjenama u očima. U znanstvenom članku piše kako se, kada ste pod stresom, zjenice šire i položaj leće svakog oka se mijenja.
“Vaš vizualni sustav prelazi u ekvivalent portretnog načina rada na pametnom telefonu. Vaše vidno polje se sužava. Jednu stvar vidite oštrije, a sve ostalo postaje mutno. Vaše se očne jabučice samo malo okreću prema nosu, što postavlja vašu dubinsku oštrinu i fokus na jednu lokaciju. Ovo je primitivan i prastari mehanizam kojim stres kontrolira vidno polje.”
Nasuprot tome, kad smo mirni, uživamo u “panoramskom vidu” u kojem možemo jasno vidjeti šire. Ne zadržavamo se na jednom području i otvoreni smo za promatranje mnogih pojedinačnih stvari u našem vidnom polju. Ako držite glavu mirno i gledate daleko u daljinu, zatim iznad, ispod i sa strane, možete smanjiti stres i promijeniti način na koji promatrate okolinu, a u prirodi imamo toliko podražaja oko nas da se intuitivno opustimo.
Za kraj bih samo htio reći kako sam za vrijeme odmora neke stvari i odradio, nisam se potpuno isključio, ali nije mi to predstavljalo nikakav problem pošto je godišnji toliko dugo trajao. Moj zaključak nakon svega je da ispod mjesec dana zapravo nema odmora, što ne znači da isto vrijedi za sve. Ja si posao želim organizirati da mogu tako živjeti i kao i uvijek stavljam u fokus svoj životni stil, a posao ga omogućava.
A što ćete vi napraviti? Ne znam, samo znam da vam u kojem god stanju bili i koliko god imali vremena za sebe ove tri stvari mogu omogućiti veći boljitak čim ih krenete primjenjivati i stvarno se veselim vidjeti gdje će me u novoj sezoni mindset koji njeguju odvesti.
Cover fotografija: Nathan Hurst / Unsplash
