Trebaju li oni koji nemaju talent (ili nemaju dovoljno talenata prema nekima) imati pravo na medijsku pozornost i na koji način bi se trebali odnositi prema njihovom radu na društvenim mrežama?
Na ovu temu me inspirirala jedna debata koju smo imali na druženju i moram priznati da smo dosta žustro raspravljali o tome treba li talent stvarno biti stalno u fokusu odnosno, što s ljudima koji nemaju talenta, ali su toliko uporni da su stalno i svugdje dostupni. Ovdje možemo pričati o influencerima, ima ljudi koji nemaju previše toga nužno za reći, ali su toliko uporni, rade na tome i toliko usavršavaju svoju sliku da na kraju ostali ljudi krenu uživati u njihovom sadržaju i nastavih pratiti. Tema koja je bila u fokusu bila je: Trebamo li davati takvim ljudima medijsku pozornost, odnosno trebamo li im uopće poklanjati ikakvu pozornost?
Osobno me smeta kada se na bilo koga gleda elitistički, ako netko nema dovoljno talenta, a dovoljno je uporan, radi na tome, konstantno je svugdje prisutan, stvara novi sadržaj i radi na novim projektima NITKO od nas nema prava reći da ta osoba ne smije biti u medijima i društvenim mrežama, odnosno da je ljudi ne bi trebali pratiti. Tko smo mi da kažemo ljudima što bi trebali pratiti? To je isto kao da pogledate moj YouTube kanal i ja vam tamo govorim što da vi zapratite na društvenim mrežama jer mislim da vam neki od tih savjeta mogu biti korisni – to apsolutno ne znači da vi morate pratiti sve što ja kažem, odnosno da sam ja jedini autoritet za to područje. Ja o tom području o kojem pričam na svom kanalu znam jer sam radio, istraživao, ali to ne znači da je moje mišljenje jedino ispravno. Mislim da svatko od nas ima nešto kvalitetno za reći i od svakog od nas možemo nešto naučiti, samo je na nama zapravo da odlučimo što je to i da shvatimo koja je razlika između toga da je netko možda izrazito dobar u svom poslu, ali ga ne radi toliko uporno kao drugi koji će se za razliku u tom poslu ubiti od rada da bi došli do boljih rezultata.
Kada pričamo o samom talentu, smatram da on nikada nije dovoljan za uspjeh. Ima jako puno talentiranih ljudi koji jednostavno nemaju tu strast, cilj, motivaciju koja ih može progurati dalje i upravo zbog toga mislim da određeni ljudi koji imaju puno manje talenta su oni koje stalno viđamo.
Ovo što vam sada ovdje govorim pričaju globalno svi najveći poduzetnici, ljudi koji su postigli jako puno u svom životu jer je upornost upravo to što ih je dovelo do toga, a ne talent. Mogu vam reći na svom primjeru kada gledam odrastanje, školu, fakultet – nemam mišljenje da sam bio najpametnija osoba. Nisam uvijek imao najbolje ocjene, ali to meni nije apsolutno ništa značilo – trudio sam se da budu što bolje i znao sam da se trebam fokusirati na ono što mene zanima i fokusirao sam se na rad, volontiranje, išao sam na sve korisne konferencije i seminare na koje sam mogao ići, bio sam u AIESEC-u, odradio sam praksu u agenciji, konstantno sam napredovao i tražio put za dalje. Sve to što sam radio me dovelo do toga gdje sam danas. Isto tako sam uvjeren da postoji brdo vas ostalih koji ste jako sposobni, inteligentni, stručni u nečemu, ali ne radite na tome dovoljno. Odlučite, želite li biti zaista na toj granici na kojoj se nalazite danas ili želite rasti dalje. Ako želite rasti dalje morate gledati što napraviti kako bi to omogućili.
Vidio sam puno slučajeva kako se određene osobe guraju u medije, recimo svugdje ih se može pronaći. To je jednostavno tako.
Svatko ima pravo raditi želi sve dok ne ugrožava nekog drugog s tim, zato se i nalazimo u demokraciji.
Super prikaz te demokracije su upravo društvene mreže ( o čemu sam i pisao u kolumni o Influencerima koje sam usporedio s pravim plemstvom) jer vi odlučujete o tome koga ćete pratiti, ali isto i o slici te osobe koju pratite, koja radi taj sadržaj koji je vama zanimljiv. Tek onda oni mogu reći – mene prati određen broj ljudi, znači ja sam relevantan tom broju ljudi.
Još razmišljanja o ovoj temi pogledajte u videu…
Cover fotografija: Ashkan Forouzani /Unsplash
