LIFESTYLE PODUZETNIK | DIGITALNI NOMAD
t@tomislavpancirov.com

Smijemo li sebi dopustiti da se osjećamo loše?

Hej ljudi,
ovaj post posvećen je situaciji koja mi se dogodila nedavno i načinu na koji sam se ponio u toj istoj situaciji. U jednom periodu sam se bezrazložno počeo osjećati kao da nisam potpuno zadovoljan sa svim aspektima svog života. Zaista nisam siguran kako okarakterizirati taj osjećaj, zato što nisam imao zbog čega bih mogao zaključiti zašto se osjećam tako, pomalo potišteno.
Razlog zbog kojeg smatram da trebam popričati o ovoj temi i podijeliti svoje mišljenje s vama je bitna činjenica da sam inače stvarno pozitivna, motivirana osoba, osoba koja voli prenositi pozitivu. To je i ono što mi jako puno vas komentira i govori u porukama, da vam se sviđa moja energija koju prenosim, ta cijela ideja i motivacija, koja ne dolazi nužno iz neke teme, nego iz toga kako se ja osjećam tijekom razgovora s vama. Zbog toga sam osjećao u određenom trenutku da možda ne bih trebao sebi dopustiti da se tako osjećam.
E to je bila pogreška i na kraju sam shvatio da to u principu nije dobro, jer upravo je to nešto što si trebamo dopustiti. Zbog društvenih mreža je došlo do stanja da svi na neki način pokušavamo stvoriti idealnu sliku sebe. Ne kažem da nešto pokušavamo lažirati, nego da pokušavamo izvući neke najbolje segmente sebe, koje prezentiramo na društvenim mrežama.
Ako svi konstantno samo prezentiramo te pozitivne, dobre strane, u smislu svima je super, svi smo veseli i jako optimistični, stvara se osjećaj da je ovo tabu tema. Je li stvarno biti potišten i neraspoložen u današnje vrijeme nešto o čemu nije prihvaćeno pričati? Ovdje ne govorim o konkretnoj depresiji s kojom se ja osobno nikada nisam susreo i ne mogu znati kako je onima koji s njom imaju problema. Da me ne bi krivo shvatili, ja vam ne dajem savjete kako da se nosite s depresijom. Za to stvarno treba potražiti stručnu pomoć. Osobno da se moram suočiti s tim problemom, svakako bih to napravio.
Ovdje pričam samo o tom osjećaju da naizgled na vani super funkcioniraš, a onda primijetiš da se iznutra ne osjećaš možda toliko super.
Na kraju sam ipak uspio otkriti uzrok tog cijelog osjećaja. Shvatio sam da se zbog puno obaveza koje sam imao, puno aktivnosti koje su mi se događale i velikih projekta na kojima sam zaista htio raditi nisam stigao odnositi najbolje prema samom sebi. Nisam se bavio fizičkim aktivnostima, nisam više toliko pazio na svoju prehranu. Vjerujem kako se ovo prvo što se zanemaruje ako ti nije urođeno (što meni definitivno nije).
Izazvan novonastalom situacijom za početak sam počeo malo više šetati, odlaziti u obližnju šumu, biti u prirodi. Cilj mi je bio distancirati se malo od svih digitalnih uređaja na neki period u danu. Nakon toga sam opet uveo prave treninge. Ne mogu vam opisati kakav je osjećaj kad odradite tih par treninga i par šetnji. Kao da sam ponovo odjednom bio „on track“!
Zatim sam postepeno počeo paziti na prehranu. Nisu to bile nikakve drastične promjene, nego sam počeo razmišljati o tome kako bih mogao prilagoditi svoju prehranu, da si pružim bolji osjećaj. Ne u smislu restrikcija, nego u cilju da se nakon te hrane dobro osjećam i to je to. Što se tiče prehrane, mislim da prehrana jako utječe na nas i na to kako se osjećamo te koliko smo produktivni.
Jako je bitno da smo iskreni prema sebi što ne znači stavljati neke stvari koje ne želimo prikazivati online, omogućavati da su ti sadržaji svima dostupni. Svi imamo dio svoje intime, neku situaciju koja nije za dijeljenje, čak ni prijateljima. Trebali bi se voditi s tim što sami osjećamo, za onim što nam treba u tom trenutku i što smo sebi u mogućnosti priznati da možemo osjetiti, na što si zapravo dajemo pravo.
Previše se nameće ta neka idealna slika, čak do te granice, da su ljudi danas počeli pomalo o idealnoj slici razmišljati negativno. Ako neko ima pre idealnu sliku, sve idealno posloženo, zapitamo se što je zapravo u pozadini te slike. Pri tome, ne aludiram na to da ne postoje ljudi koji imaju super živote. Ja sam prvi jako zahvalan za svoj život koji živim i smatram da mogu biti sretan sa svime što se događa u njemu ali, mislim da se trebamo uvijek preispitivati do neke mjere.
Nažalost, malo sam posustao s meditacijama što je vjerojatno dodatno pogoršalo cijelu priču i to će biti sljedeći korak na kojem ću poraditi. Prije sam bio dosta ekstremna osoba koja je išla na sve ili ništa, primjerice radio bih  5 treninga tjedno ili niti jedan, nije bilo sredine. Trenutno razmišljam o tome da samo nešto malo bolje napravim za sebe i da budem konzistentan u tome. Baš to može biti ogromna promjena i može dugoročno utjecati na cijeli život.
Ako se ne osjećate dobro u nekom trenutku, dopustite sebi da prihvatite tu situaciju. Fali vam motivacija, volja, pozitivan stav, želite ležati u krevetu i gledati Netflix, trebate si to dopustiti. Nezdravo je ne dopustiti si takav osjećaj, a opet sa druge strane, nezdravo je priuštiti si previše tog osjećaja.
Makar sam laik u tom području, uspio sam postići da se osjećam bolje. Nisam htio riješiti tu emociju na način da je suzbijem, promijenim, nego sam htio doći do uzroka i razumjeti zašto se tako osjećam da bi bio u mogućnosti to promijeniti i osjećati se bolje.
Istraživao sam puno o takvom jednostavnom osjećaju te sam naišao samo na ekstremne situacije. Život je puno više sačinjen od nekih malih situacija, od mikro stanja, koje nas stalno nadopunjuju i čine naš život ili boljim ili gorim. Ok je da imamo loše trenutke, svi imamo takve trenutke, svi smo mi samo ljudi. Bitno je da to priznamo sebi, ali ponekad kao u ovom mom slučaju i drugima. Kad već mogu širiti svoje iskustvo i znanje pomoću ove platforme, smatram da mi je to i dužnost.
Bez obzira na to što nije sve idealno ipak se ne smijemo hvatati za to negativno, žaliti se i držati se za takve stvari. Hraniti se tim osjećajem i stanjem u kojem se nalazimo. Trebamo nastojati to promijeniti, krenuti u akciju i koračati hrabro u pozitivnom smjeru. Siguran sam da to i vi možete, ako krenete s malo boljim stavom u novi dan.
 

 
Cover fotografija Ümit Bulut / Unsplash 

You might be interested in …

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)