Kao što sam već više puta istaknuo vjerujem kako su multidisciplinarnost, kreativnost i strast temelji današnjeg modernog rada i kako se takav rad mora pokazati kroz kvalitetan rezultat i dobar stil života. Fascinantno je koliko neka zanimanja smatramo ozbiljnim, druga neozbiljnim, a na kraju ispadne potpuno suprotno ili istovremeno spojivo i to uz puno strasti i energije. Popričao sam sa splitskim arhitektom Dujom Šegvićem koji je među ostalim radio na projektu objavljenom u Vogue magazinu, a uz to se bavi game developmentom. Pa krenimo od te na prvi pogled nespojive kombinacije…
Kako ste od arhitekture došli na game development?
Prije bi rekao kako je možda baš i obrnuto. U djetinjstvu sam puno vremena proveo uz igrice, posebno avanture, igre u kojima moraš razmišljati za ići dalje. Tako da je to veselje otkrivanja ostalo u meni, a kasnije sam naučio i programirati igrice, to mi je postalo još zanimljivije. Izazov arhitekture je došao dosta kasnije, a pravo projektiranje počinje tek kada se stekne određena vještina i iskustvo kroz projekte.
Koliko je spojiva takva strast sa područjem koji mnogi smatraju “ozbiljnim”?
Spojiva je najviše u samoj kreativnosti. Stvaranje nečeg novog, bila to kompjuterska igrica ili luksuzna vila, je za mene svojevrsna vrsta ovisnosti. Ne prođe dan u kojem ne stvorim nešto novo i to stvara u meni pozitivan osjećaj i tjera me dalje. Kad nije igrica ili arhitektura, ilustriram knjige ili smišljam logotipe. Dizajniram i poštanske marke za Hrvatsku poštu.
Ali naravno, arhitektura je značajno prisutna i u igricama, pa je znanje svakako primjenjivo po potrebi. Fascinira me da u svijetu postoji i radno mjesto arhitekta urbanista za igrice, jer u nekim igrama već možete pronaći cijele gradove osmišljene i modelirane posebno za igru, a najčešće još i u nekom povijesnom razdoblju. Također je dodirna točka crtanje i skiciranje, koje je jako korisno za kvalitetan concept art za igrice, a i daljnju razradu grafike do konačnog proizvoda.
Da se ne previše ne uozbiljim, ne odmaže ni činjenica što se trudim ostatak slobodnog vremena provesti u igri sa svojim klincima, David Rokom (10), Ninom (6) i Šimom (2). Oni mi pomažu očuvati dijete u sebi.
Jeste li se morali dodatno educirati u tom području?
U Game developmenta sam ušao prirodno i bez posebne dodatne edukacije. Zabavljanjem programiranjem na starom C64 i Amigi, pa dalje i saznanjem o programiranju kroz matematičku gimnaziju. S vremenom sam ovladao raznim softverom, a sada uglavnom koristim Unity, koji je vrlo intuitivan i može se lako ovladati web tutorijalima ukoliko imate podlogu i jasnu želju što napraviti.
Ježeva igra riječi me zainteresirala jer mi ne djeluje kao tipična igrica u današnje vrijeme, kako nalazite publiku na tržištu kraj konkurencije?
Ježeva igra riječi je mala web igrica bez velikih ambicija, ali je pozitivno usmjerena kao edukativna za djecu na hrvatskom jeziku, kojih nije baš mnogo. Posebno u dobi kad djeca počinju učiti i slagati slova, uvelike olakšava ovaj proces, a i dobra je zamjena za ubijanje zombija. No nije samo dječja, izazovna je i za odrasle koji vole igre slovima i riječima, kao osmosmjerke i križaljke. Besplatna je, pa nema izraženu komercijalnu komponentu. Iako je relativno kratko na tržištu ima već desetak tisuća downloada i dosta stalnih igrača.
Zanimljivo je da je nastala online suradnjom zagrebačkog development studija Drugi kat, Tomislava Puzaka i mog splitskog grafičkog studija ilustrator.hr
Igru možete besplatno preuzeti na linkovima za iOS i Android te istražiti na linku.
Imate li neku drugu igru u najavi koju nam možete otkriti?
Rado ću spomenuti i svoj dugogodišnji projekt “The Legend of Snowblind” koji će iduće godine izaći na svjetsko tržište. Pomalo je retro, jer je riječ je o point and click avanturi. (Mnogi će se sjetiti Monkey islanda koji je bio kultni u tom žanru). U samu igru uvodim mnoge inovacije u gameplayu (kao npr. mogućnost da lik čini dobro ili loše, te da se mijenja u odnosu na te odluke) u nadi da će i pomoći malo žanru koji je nažalost slabo zastupljen na gamerskoj sceni, a po meni je puno prikladniji za djecu i mlade u razvoju, te potiče maštu i kreativnost.
Snowblind nije zamišljen samo kao igrica, već je cijeli svijet s mnoštvom zanimljivih likova, franšiza spremna za proizvesti slikovnice, bojanke, album, figurice, board games, možda čak i crtane filmove, ako se kockice poslože.
Biste li izdvojili neka svoja arhitektonska djela?
U karijeri sam radio na mnoštvu raznovrsnih projekata, ranije kao suradnik akademika Dinka Kovačića, pa mog oca, arhitekta Ede Šegvića, te od 2009. radim kao glavni projektant. Trenutno se završava uređenje obale Pučišća na Braču i kupališni objekt Bonj u Starom Gradu na Hvaru. Mnogo obiteljskih kuća i atraktivnih vila je izrađeno te se grade prema mojim projektima. Posjedujem ovlaštenje za projektiranje u zaštićenim zonama pa nerijetko, u mom studiju “Prostor-Split d.o.o.” projektiramo i objekte tradicionalnog oblikovanja.
Možda je zanimljiv i popularni hotel Little Green Bay u uvali Lozna na Hvaru, rekonstruiran prema našem projektu, objavljen u Vogue časopisu, a i proglašen je jednim od 50 najatraktivnijih boutique hotela u Europi. S cijenom noćenja od 400 do 650 eura, najskupljom na Hvaru, nemaju dovoljno soba za sve željne goste.
Pošto radite u multidisciplinarnom području što vidite kao vještine koje se traže od nove radne snage?
Mislim da je važno tražiti vedre i pozitivne kreativne ljude koji se mogu lako uklopiti u takav kolektiv. Naravno neke vještine su nužne za određena područja i treba imati dobru podlogu, ali svakako treba sakupiti spremnost i hrabrost za svladavanje novih vještina i izazova.
Što je za vas holistički pristup biznisu i koliko vam je sreća bitan faktor u tome?
Istražite više o temi na stranicama studija Prostor Split i Ilustrator.hr.
Cover fotografija Marianne Krohn / Unsplash
