Nova renesansa – slijedi li iza koronakrize novo zlatno doba?

Sjećam se trenutka kada sam konačno prihvatio da se nalazimo u ovoj situaciji. Ovo je trebala biti najbolja godina do sada, prepuna putovanja, novih poslova, zabave i onda umjesto da s ekipom šetam Petom avenijom ostali smo u kontaktu putem Facetimea dok smo tražili povrate za sve bookinge koje smo napravili. Već nakon tjedan dana sam shvatio kako cijela ta vladavina straha nema smisla, ugasio TV, maknuo brojke novozaraženih i krenuo pisati ovaj tekst jer sam kao kronični optimist znao da nas čeka nešto genijalno, makar to trenutno ne možemo vidjeti. Blog tek sada dovršavam jer sam zaključio kako tada još ipak nije bilo vrijeme za njega. Sada znam da je.

 

Prva renesansa

Sama riječ renesansa dolazi iz francuskog jezika i znači preporod. Srednji vijek poznatiji je kao mračno doba s ratovima, neznanjem, strahom, gladi i pandemijom kuge ili Crne smrti – najrazornijom pandemijom u poznatoj povijesti čovječanstva. Život srednjovjekovnog čovjeka poznat je kao naporan, nasilan i kratak. U tom je periodu Europa logično jako malo napredovala u pogledu umjetnosti, kvalitete života i znanosti. Dolaskom kuge temelji tadašnjeg društva su u potpunosti potreseni, a posredno je to omogućilo dolazak renesanse prvo u Italiju, a potom i u ostatak Europe.

Renesansni mislioci proširili su klasične tekstove i filozofije stvarajući vlastite pokrete. Neki od glavnih događaja renesanse uključuju humanističku filozofiju, astronomiju, tiskaru i svima pristupačan jezik u pisanju, istraživanje svijeta te slikarstvo i kiparstvo. Preporod u svom punom smislu.

Zlatne dvadesete

Drugi period o kojem možemo pričati je nastupio poslije španjolske gripe (pandemija virusa iz 1918. godine postala je poznata pod tim imenom jer su ratni cenzori minimizirali izvještaje o bolesti, dok je španjolski tisak slobodno izvještavao o njoj). “Roaring Twenties” ili zlatne dvadesete godine je pojam koji karakterizira izraziti kulturološki pokret koji je započeo 1920. nakon pandemije, uglavnom u američkim gradovima, ali i Parizu te Berlinu kao razdoblje društvene, umjetničke, ekonomske i kulturne promjene te napretka.

1919. godine je američkim ustavom zabranjena proizvodnja i prodaja alkoholnih pića, a od 1920. godine su zatvoreni svi barovi i saloni u SAD-u. Pošto je potražnja i dalje postojale bez obzira na zabrane, podzemlje je preuzelo cijelu industriju zabave i popratne trgovine.

Nova renesansa

Sto godina poslije sjedim u zadarskoj varoši na terasi kafića jedne tople ljetne večeri. Stolovi su uredno udaljeni, ljudi se u svojim skupinama ležerno druže u super atmosferi i nema nikakve naznake da se nalazimo na novoj društvenoj prekretnici. No odjednom sat otkucava ponoć, kao u Pepeljugi naša kočija se pretvara u bundevu, sve staje i jedini znak da se nešto tu odvijalo su horde ljudi koje u kolonama napuštaju ugostiteljske objekte.

Korona nas je željeli mi to ili ne sve promijenila, natjerala nas je na prava promišljanja, shvaćanja što je bitno, čemu se trebamo vratiti, a što trebamo unaprijediti. Stali smo. Stali smo kao što možda nismo stali desetljećima i shvatili da uopće ne znamo gdje idemo, zašto idemo i gdje bi željeli ići. Ne znam zašto nam kao društvu treba globalna pandemija da bi si postavili neka bazična pitanja ključna za naše živote, ali ako gledam ova dva primjera iz prošlosti kao kronični optimist ne mogu se oteti dojmu da nas čeka nešto fundamentalno bolje.

Ne pričam o „novom normalnom“ jer taj izraz u meni samo izaziva odbojnost prema zakamufliranoj slici društva koje nije išlo u najboljem smjeru. Koliko je vas potajno žudilo za pauzom? Ne mogu vam opisati koliko ljudi mi je kroz godine znalo reći da im je dosta svega, da jednostavno žele ostaviti svoje naočigled zavidne poslovne pozicije, otići na selo i baviti se poljoprivredom. Jesmo li stvarno išli u dobrom smjeru ako pojedinci koji bi trebali predstavljati intelektualnu elitu izgaraju od posla i žive za vikend koji provode bježeći od svega i žaleći se na radni tjedan koji im svake sekunde vreba za vratom?

Nova renesansa se događa sa svakim pojedincem koji shvati da želi promjenu i spreman je na nju. Evo zašto mislim da ovo vrijeme upravo sada počinje:

 

  • Mortalnost – ideja da ćemo umrijeti mijenja sve naše prioritete, o ovome sam se osvrnuo u blogu Lista stvari prije smrti: jer „bucket lista“ nije dovoljno dramatičan naslov. Blog je objavljen u prosincu 2019. godine kada nismo ni slutili što nas sve čeka. U njemu sam pozivao i na svoj pokret #2020NajboljaGodinaDoSad u kojem možda kada razmislim o svemu ipak ima nešto, bez obzira na generalnu percepciju 2020. godine.

 

  • Povezanost – iako smo već godinama tehnološki povezaniji no ikad, prava ljudska povezanost i briga se pokazala tek u najvećoj krizi. Da je Leeloo iz 5. elementa mogla vidjeti ovaj trenutak u povijesti siguran sam da bi se ranije i lakše odlučila dovršiti svoju misiju. Ljudima je stvarno stalo do drugih ljudi i to je najvažnije.

 

  • Sloboda – odjednom ljudi su bili u svojim domovima, sa svojim obiteljima, nisu morali odlaziti u urede koji su se još jednom pokazali ne samo kao ubojice produktivnosti nego i kao rasadnici bolesti (što tvrdim odavno od kad sam radio u open space uredima koji nemaju smisla ni za koga osim za financije poslodavca). Sloboda sa sobom nosi i odgovornost koju moramo preuzeti ako želimo promjenu na bolje, no jednom kada je iskusite, jednostavno se ne možete vratiti na staro.

 

  • Alati – imamo bezbroj alata za izražavanje, analiziranje i pokretanje čudesnih stvari. Tehnološka demokratizacija omogućila je svakom da bude kreator svoje stvarnosti koja prerasta u društvenu ako se ideja dovoljno jako proširi. Nikada u povijesti nismo imali toliko informacija na dlanu ni sve alate koji na omogućavaju upravljanje njima za promjenu na bolje.

 

  • Inat – mislim da je ovo bitan dio promjene jer uz nesigurnost, ograničenja i stalni pritisak moraš osjetiti taj snažni poriv u sebi da nešto napraviš po svome, da stvoriš nešto bolje. Pitanje koje sam si u trenucima bilo koje sumnje uvijek postavljao je „Što je najgore što se može dogoditi?“ i nikad nisam došao do odgovora koji me obeshrabrio za akciju.

 

Kako god ovo shvatili, znam da sam vas bar malo zainteresirao za promjenu pa ću ovaj blog samo završiti s citatom J. F. Kenndyja koji direktno poziva “Ako ne mi, tko? Ako ne sad, kad?”.

 

Imate odgovor na to pitanje? Pišite mi što je za vas #NovaRenesansa.

 

Izvor cover fotografije Mateus Campos Felipe / Unsplash

Pročitajte i...

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *